Majka uvijek zna, majka koja voli svoje dijete, uvijek osjeti kad se njezinom djetetu nešto dogodi, i dobro i loše.
Tako sam i ja čim sam čula drhtavi glas svog sina. U ranim jutarnjim satima nazvao me … ”dolazi po mene i seku, brzo”… Glas mu je bio u strahu i panici. Sin mi nije htio reći preko telefona što se dogodilo. Rekla sam mu da starija sestra dolazi po njih odmah, dočekao ju je na ulici sa sekom. Ostavili su sve stvari i lijekove u stanu svoga oca, s kojim nisam u braku deset godina. Moja dvanaestogodišnja kćer, koja ima nekoliko dijagnoza, uključujući i cerebralnu paralizu s lakim mentalnim oštećenjima, plakala je, treskala se i šutjela. Tijekom vožnje u automobilu ispričala je što se dogodilo.
Moju kćer spolno je zlostavljao njezin otac. Kćer mi je ispričala kao ju je počeo prvo škakljati, da joj je podigao majicu i spustio joj hlačice, i zavukao joj ruku u gaćice. Kad je sin prilazio, otac se odmaknuo, a kćer je izašla van iz stana i ispričala bratu što je njihov otac napravio. Zovem ga sada pedofil jer on više za mene nije otac naše djece, on mora izgubiti svako pravo nad djecom, on ne smije imati više prava nad njima jer je svojim gnjusnim činom prestao biti otac, prestao je biti čovjek, sada je samo zločinac koji ne smije blizu djece. On je opasnost za svu djecu!
Kad su došli doma, kad su rekli što se dogodilo, znala sam da ju ne smijem ni presvuci i ošla sam s njom odmah na policiju. Čekali smo oko 1-2 sata inspektoricu, a kad je moja kćer počela pričati o tome došlo mi je da vrištim! Koji šoook! Koja muka, i bijes! Da je bio ispred mene ne znam što bi mu napravila, osjećala sam se kao da ga želim ubiti. On je mnogo toga uništio i neću mu dopustiti da i dalje uništava naš život i budućnost.
U policijskoj postaji tijekom davanja njezinog iskaza rekla je još jedno šokantno otkriće! Njezina prijateljica, njezinih godina, bila je također seksualno zlostavljana dvije godine prije, dirao ju je, izvadio penis i samozadovoljavao se pred djevojčicom. A majka joj nije vjerovala, dan danas joj ne vjeruje. S tom ženom bio je također u vezi. Sigurna sam da je pronašao samohranu majku s djetetom kako bi došao do žrtve. Nas dvije nismo u kontaktu, no ja svojoj kćer vjerujem dok ona ne. Možda ne može prihvatiti istinu. Iako su nam kćeri zlostavljanje u potpunosti smo drukčije reagirale. Žao mi je te djevojčice i svega što je prošla.
Teško mi je bilo gledati svoju kćer, koja je bila u stalnom polu plaču. Tijekom iskaza povremeno je zastala, no inspektorica je bila puna razumijevanja i potpore, ipak ono sto me jako začudilo, a i danas mi nije jasno, nisu ju poslali na medicinski i ginekološki pregled. Sudski postupak se odvijao u tri ročišta, kćer je davala iskaz ponovno koji se snimao za sud.
Kad sam ga vidjela na sudu imala sam u sebi strašni bijes. Bijes je prisutan stalno, tresla sam se tada, a tresem se i sada kad mislim na to. On je na sudu priznao, da je to napravio i da mu je žao, ŽAO! A tada sam imala najveći bijes, a kaznu je dobio od 4 godine i dva mjeseca za zlostavljanje dvije djevojčice! Ponekad se bojim da bi i ja mogla završiti na psihijatriji, a on se žalio i smanjili su mu na 3 godine i 2 mjeseca. Nazvala sam njegovu odvjetnicu, I pitala ju “kakvi ste vi to ljudi, branite pedofila koji zlostavlja djecu!”. Imaju li ti ljudi, koji brane pedofile i daju male kazne, djecu? Vole li oni uopće svoju djecu?
“Kao ti nije bilo neugodno otići prijaviti, kako se nisi bojala da neće nešto napraviti tebi i djeci”…riječi su ljudi koje često čujem…ali ja se zapravo i bojim što će on kad izađe iz zatvora…Tko zna što je u njegovoj glavi. Ako se budem osjećala ugroženo odmah ću prijaviti i tražiti pomoć i zaštitu od policije. Tražila sam zabranu prilaska i dobila ju, samo za sebe i kćer, a sinu nisu dali što ne razumijem, pitanje je kako će sin reagirati. Prijatelji su mi dali podršku, svi su suosjećali, ali nisam imala volje za druženja, mnogo se toga promijenilo i morala sam samu sebe poticati kako bi nastavila živjeti i to najviše radi djece. Djeca su moja snaga. Koliko ju je uistinu zlostavljao nikad nećemo u potpunosti znati jer moja kćer vrlo malo o tome govori.
No svim majkama želim naglasiti da reagiraju na svoje misli. Nakon poziva sina, dok sam čekala djecu prošlo mi je kroz glavu samo da ju nije seksualno zlostavljao, ne znam zašto sam to pomislila, ali sam bas tako osjećala. Nešto me upozoravalo, neki strah. Sada kad razmišljam o prošlosti imam osjećaj da je uvijek bio čudan, da mi je možda nekad i prošlo kroz glavu da bi on mogao biti takav.
Majkama poručujem ako ikad i na sekundu pomisle na tako nešto, ma samo na trenutak – provjerite istinu! Uvjerite se da je sve u redu, ako saznate za zlostavljanje zaštitite svoje dijete, vjerujte djetetu. Budite hrabri za svoje dijete.
