Svi smo mi iskovani u posudama zvanim obitelj. Posljednjh smo godina spoznali da je “obitelj” više od zajednice ljudi u srodstvu. Ona je sustav, grupa međusobno povezanih ljudi, od kojih svatko utječe na svakog, na dubok i često skriven način. To je složena mreža ljubavi, ljubomore, ponosa, tjeskobe, užitka, krivnje – neprestana plima i oseka cijelog spektra ljudskih osjećaja.
Ti se osjećaji bućkaju u mračnom moru obiteljskih stavova, doživljavanja i odnosa. Kao u moru, samo je mali dio unutrašnjih zbivanja u obiteljskom sustavu vidljiv s površine. Što dublje zaronite, više ćete otkriti. Taj obiteljski sustav bio je sav vaš svijet dok ste bili mladi. Odluke koje ste donosili kao dijete – o tome tko ste i kako biste se trebali odnositi prema drugima – bile su bazirane na tome kako vas je vaš obiteljski sustav naučio gledati na svijet.
Ako ste imali otrovne roditelje, vjerojatno ste donijeli zaključke kao što su: “Ne mogu nikome vjerovati”, “Nisam dovoljno vrijedan da netko brine o meni”, ili “Nikada ništa neću postići”. Takvi su zaključci samoporažavajući i moraju se promijeniti. Vi možete promijeniti mnoge od tih ranih zaključaka i zajedno s njima scenarij svog života, ali najprije morate shvatiti koliko je toga od onog što osjećate i u što vjerujete bilo oblikovano vašim obiteljskim sustavom.
Svi roditelji ..
povremeno griješe. Niti jedan roditelj ne može biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme. Sasvim je normalno da roditelji s vremena na vrijeme viknu na svoju djecu. Svi roditelji povremeno postanu pretjerano kontrolirajući. I većina roditelja udari djecu, pa makar i rijetko. Čine li ih takva povremena ponašanja okrutnim ili neprimjerenim roditeljima? Naravno da ne.
Roditelji su samo ljudi i imaju niz problema. Većina djece može se nositi s povremenim naletima ljutnje, sve dok imaju dovoljno ljubavi i razumijevanja. No, postoji mnogo roditelja čiji su negativni obrasci ponašanja trajni i dominantni u životu djeteta. To su roditelji koji nanose štetu.
Kad sam tražila riječ kojom bih opisala zajedničku osobinu takvih roditelja, stalno mi se nametala riječ otrovni. Poput kemijskog otrova, emocionalna šteta koju nanose takvi roditelji širi se kroz dijete, i kako ono odrasta, tako raste i bol. Koja je riječ bolja od otrovni da bi se opisali roditelji koji neprestano traumatiziraju dijete, zlostavljaju ga i ponižavaju, a u većini slučajeva nastavljaju s tim čak i nakon što dijete odraste?
Bilo da su odrasla djeca ili otrovni roditelji premlaćivani u djetinjstvu, prečesto ostavljani sami, seksualno zlostavljani ili se prema njima ponašalo kao prema budalama, ili su pak bili prezaštićeni ili preopterećeni krivnjom, gotovo svi imaju začudno slične simptome: oštećeno samopoštovanje, koje vodi do samorazarajućeg ponašanja. Na ovaj ili onaj način, gotovo svi se osjećaju bezvrijednima, nevoljenima i nedoraslima.
Svi ti osjećaji u visokom stupnju izviru iz činjenice da djeca otrovnih roditelja, ponekad svjesno, a ponekad ne, okrivljavaju sama sebe za roditeljsko zlostavljanje. Ovisnom, bespomoćnom djetetu lakše je osjećati se krivim zato što je napravilo nešto “loše” i zaslužilo tatin bijes, nego prihvatiti zastrašujuću činjenicu da se tati, zaštitniku, ne može vjerovati. Kad takva djeca odrastu, nastavljaju nositi teret krivnje i nedoraslosti, što onemogućava razvoj pozitivne slike o sebi. Rezultat toga je manjak povjerenja i samopoštovanja koji s druge strane, utječe na svaki aspekt njihovog života.
Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja pokazuje se u odrasloj dobi putem poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta, niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu!
Tko su otrovni roditelji?
- Neprimjereni roditelji:
Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u “mini-odrasle” koji se brinu o njima.
- Kontrolori:
Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece.
- Alkoholičari:
Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva.
- Verbalni zlostavljači:
Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje.
- Fizički zlostavljači:
Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje.
- Seksualni zlostavljači:
Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.
Ako ste odraslo dijete otrovnih roditelja, postoje mnoge stvari koje možete učiniti da se oslobodite njihovog štetnog nasljedstva krivnje i sumnje u samog sebe.
Želim da nastavite s puno nade. Ne s iskrivljenom nadom da će se vaši roditelji promijeniti na neki čaroban način, nego s realističnom nadom da se vi sami možete psihološki osloboditi njihovog snažnog destruktivnog utjecaja.
Trebate samo naći hrabrosti. Ona je u vama.
*Iz knjige: Dr.Susan Forward psihoterapeut & Craig Buck “Otrovni roditelji”
Knjigu u pdf formatu možete preuzeti ovdje: “Otrovni roditelji”
