“Uzimanje izjave od djeteta nije uvijek lako ni jednostavno, posebice kad je
riječ o maloj djeci. Taj postupak podrazumijeva evociranje djetetova sjećanja
na stresni događaj kojem je bilo izloženo. Pred ispitivača se postavlja zadatak
da od djeteta dobije vjerodostojnu izjavu, ali da ta izjava bude dobivena za
dijete na najmanje stresan način. Da bi se uopće moglo prići takvom postupku,
prethodno je nužno utvrditi raspolaže li dijete kapacitetom da dade vjerodostojno
izjavu i je li njegovo psihičko stanje takvo da se postupak može adekvatno
provesti. To podrazumijeva utvrđivanje razvojne razine na kojoj dijete
funkcionira, utvrđivanje kapaciteta upamćivanja i mogućnosti evociranja sjećanja, utvrđivanje djetetove sposobnosti da verbalno izrazi neko svoje
iskustvo, njegov uobičajeni način komunikacije. Od interesa nam je djetetovo
emocionalno stanje, način suočavanja sa stresom i reakcije s tim u vezi, šire
socijalne okolnosti u kojima živi, kao i njegovo opće zdravstveno stanje i
specifični problemi, što sve može biti od presudnog značenja za ocjenu
vjerodostojnosti same izjave. Važno je da raspolažemo podacima o okružju
njegova svakodnevnog života, kao i konteksta u kojem se zlostavljanje dogodilo.”
* Autor: Mr. sc. Jadranka Zorić, spec. kliničke psihologije, stalni sudski vještak za psihologiju iz Zagreba
Cijeli dokument preuzmite ovdje: Jadranka Zorić- FORENZIČNI INTERVJU
