Roditelji se u Hrvatskoj još od 2013. godine bore protiv institucionaliziranja pedofilije u hrvatskim školama. Ona je je školske godine 2012./2013. urotnički, uz isključivanje i zaobilaženje roditelja, ušla u odgojno-obrazovni sustav preko tzv. Jovanovićeva Zdravstvenog odgoja, odnosno njegova četvrtog modula. U javnosti je tada raskrinkan Aleksandar Štulhofer, glavni nositelj toga projekta, sociolog i seksolog, za kojega je dokazano da je surađivao s deklariranim pedofilima.
Sjetite se emisije HRT-a Slika Hrvatske, Karoline Vidović Krišto i Judith Reisman. Hrvatska je javnost tada bila ujedinjena u borbi protiv pedofilije, bez obzira na svjetonazor, vjeru, političko ili seksualno opredjeljenje – svi su ustali da bi zaštitili djecu. Kasnije je u javnom prostoru nametnuta diskusija i svađa oko homoseksualaca, slijedom čega je borba protiv institucionaliziranja pedofilije i tadašnjeg četvrtog modula zdravstvenog odgoja pala u sjenu. Njegovo su izbacivanje roditelji i stručnjaci tražili s razlogom jer je temeljen na učenju Alfreda Kinseya, zoologa, koji je u svoje “znanstvene svrhe” istraživanja ljudske seksualnosti plaćao i poticao pedofile da seksualno zlostavljaju i siluju dojenčad i djecu. Aleksandar Štulhofer bio je stipendist i suradnik Instituta Kinsey te je surađivao s deklariranim pedofilima i promicao takvu “znanost” nastojeći je uvesti u hrvatski odgojno-obrazovni sustav.
Ustavni sud je na traženje Udruge GROZD i građana okupljenih oko nje 2013. godine pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i ukinuo Kurikulum zdravstvenog odgoja te odredio da će se do donošenja novog kurikuluma, usklađenog s ustavnim zahtjevima, predavati sadržaji zdravstvenog odgoja prema programu koji se provodio do tada. Učinak te odluke je da u novom, međupredmetnom kurikulumu Zdravlje, koji je ušao od prošle godine najprije eksperimentalno, a od sljedeće će ući u sve škole u okviru Škole za život, tih sadržaja nema.
Međutim pedofilski sadržaji nisu izbačeni potpuno iz škole, Ušli su na mala vrata preko preporučene izborne lektire u Kurikulumu Hrvatskoga jezika za srednje škole unatoč tome što su na njih i ministrica Divjak i predsjednik Vlade s ministrima bili upozoreni. Roditelji i struka i dalje se bore, a to je razlog i osnivanja Građanske inicijative STOP neprimjerenoj lektiri.
Na popisu su izbornih lektira knjige u kojima se, među ostalim, eksplicitno opisuje brutalno analno silovanje malog dječaka (nećemo navoditi ni citate ni autora ni naslov jer ne želimo popularizirati ni autor ni gnjusni opis u djelu, a ponavljanjem citata ponovno bi se širio pedofilski sadržaj, što ne želimo).
Ponovit ćemo, djeci se institucionalno, u školama, u sklopu službenog kurikula nudi opis brutalnog analnog silovanja malog dječaka!
Postavlja se pitanje: Što se time želi postići? To nije preventiva, jer su djeca koja bi to trebala čitati barem četrnaestogodišnjaci i do tada su već morala usvojiti preventivna znanja i vještine za obranu od ovakvih zlodjela. Što dobivamo ako djeci kroz institucije ulijevamo u glavu prizore najgnjusnijih zlodjela kojih se ona sama nikada ne bi sjetila? Nije li to stvaranje novih predatora?!?
I nije li legaliziranjem ovakvih sadržaja, uz slobodu nastavnika da izaberu slične, otvoren put omekšavanju stava prema pedofiliji i prihvaćanju pedofilije o čemu se u svijetu već javljaju glasovi, te osiguranje lakšeg pristupa potencijalnom pedofilu nastavniku do maloljetnika.
U jednoj drugoj knjizi su aluzije na seks starijeg muškarca s petogodišnjom djevojčicom. U drugoj se šalje poruka kako je deset godina pravo vrijeme da se siluje djevojčica. U dvije knjige je opisano podvođenje malodobnika od strane očeva starijim ženama – prostitutkama. U četvrtoj je opis silovanja tridestjednogodišnje učiteljice glazbe od strane trinaestogodišnje učenice, u kojem učiteljica i uživa. U petoj san o silovanju sestre i incestualni odnos s majkom. Kakve su to poruke djeci u sazrijevanju? Čak su stari Grci znali da se scene nasilja i nastranosti ne prikazuju jer umjetnost može poučiti, ali i prenijeti klice raspoloženja i ideja.
To je sablazno, odvratno, mučno – ali bi trebalo i podlijegati kaznenom zakonu koji zabranjuje promoviranje pedofilije. Ministrica Blaženka Divjak prošle je godine, nakon emisije Karoline Vidović Krišto na HRT-u, javno prozvala medije da lažu da su te knjige na popisu izborne lektire, dok je njezina zamjenica Lidija Kralj u studiju HRT-a javno stala u obranu tog i takvog sadržaja! I prof. Slobodan Prosperov Novak bio je gost u toj emisiji – odlučno je prozvao skandaloznu Lidiju Kralj da je sramotno to što govori i da nema nikakve diskusije oko toga da je pedofilija kazneno djelo i da takav sadržaj nema što raditi u službenim lektirama.
Što se dogodilo? Ništa. Mainstream mediji i HND napali su Karolinu Vidović Krišto, naravno bez argumenata, stavljajući se time na stranu svih onih koji nastoje prikriti i od očiju javnosti sakriti kriminalno institucionaliziranje pedofilije u hrvatskim školama.
Prije nepuna dva mjeseca ministrica Divjak je uz pompu mainstream medija javnosti obznanila kako je riješila problem izborne lektire pomoću ankete upućene nastavnicima Hrvatskoga jezika i knjižničarima. Nije rekla da je anketa provođena anonimno te da je sve navedene i još mnogo drugih gnjusnih lektira s pedofilskim sadržajem vratila u škole.
Vlada gleda i šuti. Valjda njezini članovi planiraju svoju djecu upisati u neku privatnu katoličku školu u kojoj ona neće morati čitati opise brutalnog analnog silovanja malog dječaka i silovanja male djevojčice? A možda će im baš biti po volji da im djeca u dobi od 15, 16 godina kroz školski kurikul dobivaju inspiraciju za silovanje male desetogodišnjakinje?! Kako drugačije objasniti šutnju na ovo kriminalno uvođenje pedofilije u hrvatske škole?
Potez vraćanja pedofilskog sadržaja na službeni popis preporučene izborne lektire ministrica Divjak negira, iako se citati tih djela mogu čitati po portalima. Samu sebe opravdava krinkom da su ta djela odabrala profesori. Što će biti ako profesori glasuju za podvođenje djece – hoće li se i to institucionalizirati?
Roditelji, probudite se, reagirajte!
Budući da se ministrica Divjak brani strukom koja je eto, odabrala i preporučila sporna djela, i mi smo zatražili stručna mišljenja psihijatara o utjecaju takve litertature na djecu i mlade.
Stručno mišljenje nam je poslala dr.med., specijalist psihijatar Sanea Mihaljević:
Formiranjem školskih kurikuluma država formira profil ljudi kakav želi da izlazi iz školskih klupa.
Kada su 29. ožujka 2002. godine Izraelci upali u Ramallah, grad u Pojasu Gaze zauzeli su TV postaje i prvo što su napravili jest da su preko svih kanala počeli puštati pornografske filmove, a kako bi ih zadržali u kućama Izraelci su na krovove postavili snajperiste koji bi ubili svakog tko izađe na ulicu. Budući da Palestinci nisu znali što se događa i nisu imali drugih izvora informacija, bili su prisiljeni to gledati i čitati poruke koje su se puštale na dnu ekrana. Zašto su to Izraelci napravili? Sudeći prema literaturi koja se nudi u srednjoškolskim lektirama, čini se da su Izraelci Palestincima htjeli srušiti tabue i prosvijetliti ih, u zaostalu sredinu htjeli unijeti malo svježeg zraka modernog svijeta…
Filozof 20.-og stoljeća Bertrand Russel koji se između ostalog bavio progresivnom edukacijom, zaključio je da je obrazovanje političko oružje te da se obrazovanjem osim znanja formira i mentalni status budućih odraslih ljudi podvrgnutih tom obrazovanju. Isti filozof je prije stotinjak godina nakon brojnih eksperimenata na tu temu došao do zaključka da ako se potiče predpubertetski promiskuitet među djecom ta će djeca postati nesposobna za zasnivanje smislenih i dubokih veza tijekom svog života.
Tzv. seksualizirana kultura (hook up culture) osim što dovodi do povećanja broja maloljetničkih trudnoća i seksualno prenosivih bolesti, ona je iz temelja preoblikovala mentalitet i psihologiju mladih ljudi, način kako razumiju i doživljavaju život, pojmove normalnog i nenormalnog, prihvatljivog i neprihvatljivog.
S obrazovnog stajališta, seksualiziranost djece je važan faktor u ishodima obrazovanja. Osim što utječe na lošiji akademski uspjeh u djece, djeca postaju nezainteresirana za budućnost te se razvijaju u osobe s manje empatije (Psychology today, The Effect Of the Hook Up Culture On Men, 2009).
Istraživači seksualizirane kulture ukazuju na njenu infiltraciju u životima mladih i odraslih u zapadnom svijetu, te predstavlja značajnu prijetnju fizičkom i psihološkom zdravlju mladih (Garcia J, 2012).
U ozračju seksualiziranosti i mladići i djevojke postaju nesposobni za zasnivanje trajnih i dubokih veza koje omogućuju čovjeku da sazrije i postane odrasla osoba te u njemu ostavlja svijest neispunjenosti i praznine koju ispunjava raznim vrstama ovisnosti.
Brojne agencije za pomoć izvještavaju da oko 40 posto parova koji zatraže pomoć oko rješavanja bračnih problema, navode da je internetska pornografija značajan faktor koji pogoršava njihove bračne probleme.
Phillip Hodson iz Britanske organizacije za savjetovanje i psihoterapiju navodi da internetska pornografija stvara „seksualno lijene muškarce“, muškarce koji su nesposobni za stvarne odnose već koji bježe u virtualni, lažni svijet i stvaraju ovisnost.
Opsežno istraživanje koje je provedeno na 28 000 mladih konzumenata pornografije pokazalo je da svi oni pate od tzv. seksualne anoreksije. Pornografija u toj mjeri utječe na te mlade ljude da, kada se susretnu sa stvarnom partnericom, dolazi do erektilne nefunkcionalnosti. Čak 70% mladih muškaraca ima problema zbog učestalog gledanja pornografije te masturbiranja uz nju. Istraživanja u takvih ljudi pokazuju da se erektilna disfunkcija formira u tinejdžerskoj dobi zbog učestalog gledanja pornografije.
Osim pornografskih sadržaja koji se nude u srednjoškolskim lektirama, značajan dio imaju i tekstovi koji govore o samoubojstvu ili nekom drugom obliku kriminalne radnje (npr. silovanje).
Tu postoji opasnost od tzv. Wertherova efekta – imitirajućeg učinka suicidalnog ponašanja (Philips, 1974). Fenomen nosi naziv po romanu Patnje mladog Werthera njemačkog pisca W.von Goethe-a u kojem se glavni lik ubija zbog ljubavi. U periodu nakon što je roman objavljen ( 1774.g.) četrdeset mladih ljudi učinilo je suicid na sličan način kao i Werther. Zbog tog fenomena taj je roman bio zabranjen u Italiji i Danskoj. Sličan se efekt događao i nakon izvještavanja o suicidu recentnijih poznatih osoba (Marilyn Monroe, Kurt Cobain..).
Da je važno kako se o takvim događajima informira javnost, potvrđuje i činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija izdala dokument koji sadrži smjernice za novinare o pravilnom izvještavanju o događajima povezanim sa samoubojstvom. Pri tome se naglašava da se suicid ne smije idealizirati ili prikazati kao bijeg ( što u literarnim djelima često je upravo tako) te da se posebna pozornost treba usmjeriti na djecu i adolescente kao posebno osjetljivu skupinu sklonu identifikaciji i idealizaciji.
Roditelji, probudite se, reagirajte!
Poznati psihijatar Herman Vukušić, dr.med. naglašava:
Čast mi je i zadovoljstvo priključiti se Vašoj poštovanoj inicijativi te ovim putem dati svoj osobni doprinos.
Na osnovu predočenih ulomaka izbornih djela za lektiru u osnovnoj i srednjoj školi, moje stručno mišljenje je sljedeće:
* Ministrica Divjak u obrazivni kurikulum uvodi PORNOGRAFIJU na mala vrata.*
Što se tiče utjecaja pornografskih sadržaja na psihosocijalni i psihoseksualni razvoj djece i mladih, naglasiti ću samo nekoliko nespornih znanstvenih činjenica koje govore same za sebe:
– živimo u vremenima kada je djeci pornografski sadržaj gotovo slobodno dostupan putem interneta i društvenih mreža.
Upravo iz tog razloga škole i obrazovne institucije trebaju biti mjesto gdje će se djecu pripremati za život u jednom takvom svjetu, a ne ih dodatno izlagati seksualno neprimjerenim sadržajima i tako vršiti hiper-seksualizaciju još (psihosocijalno) nezrele populacije;
– pornografija u djece i mladih adolescenata dokazano utječe na porast učestalosti ranije seksualne aktivnosti visokog rizika u smislu ne korištenja sredstava za zaštitu od prijenosa spolnih bolesti.
Samo ilustracije radi, u posljednjih desetak godina incidencija HPV virusa (koji je spolno prenosiv) u djevojčica srednjoškolske dobi već je ionako u zabrinjavajućem porastu, a zaraza istim je značajan čimbenik rizika za razvoj karcinoma grlića maternice u kasnijem životu.
– izlaganje seksualno neprimjerenim sadržajima povezano je i sa porastom vršnjačkog nasilja, kao i sa pojavom obiteljskog nasilja u kasnijoj životnoj dobi.
Ovih dana smo svjedoci kako se cijela Vlada RH dovela u poziciju da je (uz nemalu dozu osobne promidžbe) zbog obiteljskog nasilja proziva jedna “dramska umjetnica”, a sa druge strane ista ta Vlada dopušta kurikulum u kojem postoje sadržaji visokog rizika za razvoj obiteljskog nasilja!
Sa poštovanjem, Herman Vukušić, dr.med.
Roditelji, probudite se, reagirajte!
Roditelji, nemojte dopustiti da vas sustav ušutka koristeći etiketu stručnosti i kompetentnosti i odričući vam vašu roditeljsku stručnost i kompetenciju, vaše ustavno pravo i vašu ustavnu obvezu odgoja svoje djece, koje je uvažio i Ustavni sud donoseći odluku o zakonskoj potrebi usklađivanju programa zdravstvenog odgoja s pravima roditelja na odgoj njihove djece.
Mišljenje stručnjaka psihijatara obvezuje vas na akciju zaštite vaše djece od mentalnog nasilja koje se u ime nastavničke struke nameće kroz odgojno-obrazovni sustav preko preporučene izborne lektire.
Vaša djeca imaju pravo rasti zaštićena od slika i poruka koje će ih uznemiravati i razarati.
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Ustav RH, čl. 63.
Udruga RUKA
