Počele smo se privikavati na mir u kući. Sve nam je bilo čudno, nitko ne viče i ne prijeti nam, nitko nas ne tuče…
Bile smo poznate u zgradi po pristojnosti. Ja, onako sladak curetak s 14 godina, pletenice, mršavica, talentirana za pjevanje, ples i glumu. Već sam sa sedam godina išla u školu za ritmiku ples u ZKM-u koji je tada bio u Preradovićevoj ulici, a poučavala nas je prekrasna Ivanka Cerovec. Trajalo je to oko dvije godine, a onda sam se prebacila samo na aktivnost u osnovnoj školi: zbor, dramska i recitatorska grupa.
Mama mi je govorila da me je, kada sam bila mala, vodila često u park. Sva su se djeca ljuljala, klackala, trčkarala, loptala se, a ja ne. Stala bi nasred parka, raširila haljinicu, naklonila se i počela pjevati iz sveg glasa. To sam bila ja, dok mi je sestra isto bila slatka, ali onako više muškobanjasta.
Ali da se vratim na početak priče. Rekla sam da su sestru i mene svi susjedi hvalili kako nas je majka lijepo odgojila. Sto puta prođemo i sto puta pozdravimo. I tako pristojne onda najebemo.
Ne seka, nego ja. Naš dragi susjed, inače taksist, živio je s obitelji na istom katu. Bilo mu je između 55 i 60 godina, a meni 14. Uvijek nas je i on hvalio kao najpristojnije djevojčice u zgradi, a s njegove dvije slatke unučice ponekad sam se igrala. U to vrijeme postojali su još ti dobrosusjedski odnosi, pa smo se međusobno posjećivali u pidžamama, nitko to nije smatrao neobičnim. Roditelji bi ispijali duge jutarnje kave, a mi djeca bismo se igrala. Vikendom obično iza zgrade. Taksista i njegovu ženu viđali smo svakodnevno. Viđali i pozdravljali.
Jednog jutra krenem s četvrtog kata susjedi u prizemlje na druženje. Iz lifta izlazi taj susjed. Primi me za ruku i kaže: „Odi sa mnom da vidiš moje unučice”. I ja krenem s njim. On otključa stan, uđemo unutra, stan prazan. On zatvara vrata, pohotno me pogleda, naslanja me na zid i pritisne svojim tijelom. „Već te dugo želim polizati”. Počeo me lizati po licu kao pas ljepljivim slinavim jezikom, dišući ubrzano i stišćući me sve više. Osjetila sam negdje u visini trbuha njegov ukrućeni penis. Skamenila sam se i neko se vrijeme nisam mogla ni pomaknuti. Pa, ja još nikada nisam imala dečka, niti sam se s nekim poljubila. Ovo je za mene bilo nešto zastrašujuće. Ugurala sam obje drhtave ruke između nas i uspjela ga, onako sitna i mršava, odgurnuti od sebe. Pale su mu naočale na pod i on se sagnuo da ih podigne, a ja ni danas ne znam kako sam od šoka uspjela otvoriti vrata i zbrisati susjedi u prizemlje. Odmah je telefonirala mojoj mami koja je bila na poslu. Doletjela je i pozvala policiju.
Sjedila sam i tupo gledala ispred sebe, a noge su mi još klecale. Mama mi je rekla da sam bila blijeda kao mrtvac. Jedino što sam tada izustila bilo je susjedovo ime. Ime pedofila. Kad su ga našli rekao je da ja lažem, da izmišljam, ali našli su vlas moje kose na njegovoj košulji. Neko vrijeme nisam išla u školu, ni s kim komunicirala. Nakupilo se u meni. Ovo je bio zlostavljač br. 2 u mom životu. Slučaj je završio na sudu. Fuj, zgadio mi se muški rod!
Završila sam osnovnu školu i upisala srednju. Prošla sam i na audiciji u glazbenoj školi „Blagoje Bersa” na Britancu za solo pjevanje. A prošla sam i na audiciji u plesnoj školi u koju me upisala moja prijateljica Tanja.
Naravno, bilo mi je previše ići u tri škole istodobno pa se u glazbenoj školi nisam ni pojavila, izabrala sam ples na kojem sam se zadržala jako dugo. Ples je bio moja prva najveća ljubav, toliko velika da sam čak zapostavila redovnu srednju školu koju sam na kraju pored svih problema završila s vrlo dobrim uspjehom. Bilo mi je tada važno da plešem, a bila sam jako dobra. Ma ne dobra nego u svojoj grupi najbolja, a i šire. Toliko dobra da sam nakon nekog vremena postala najmlađa plesna učiteljica. Radila sam sve, upisivala polaznike, lijepila plakate, vodila plesne tečajeve, natjecala se u bivšoj Jugi. To je bio moj novi život. Imala sam i plaću, roditelji mi nikada u životu nisu dali džeparac! Prijateljica Tanja tako me upisom na ples spasila. Potisnula sam sve ružno što mi se do tada događalo. Počela sam uživati u svom plesnom umijeću i nekoliko slijedećih godina mi je proletjelo.
Susjed pedofil i ja pozvani smo na sud . Tada mi je već bilo oko 20 godina. Nije mi to bilo ugodno, ali mama je uporno ganjala taj sud dok sam bila maloljetna. A čula sam da je moj otac obilazio pedofila i s njim ispijao kave!
Na sudu su me posjeli do susjeda! Sjedili smo tako jedno do drugog, žrtva do pedofila! Sudu je rekao da lažem, ali dokazi su govorili suprotno.
Usred rasprave netko je pokucao na vrata. Netko je onda otvorio vrata… Svi su se pogledi okrenuli u istom smjeru. Taj netko bio je moj otac. Došao je na sud da me vidi!? U kutu usana pojavio mi se smiješak. Znači, ipak me nije zaboravio, iako me uopće nije viđao!
Sutkinja ga je upitala tko je on i što želi. „Ja sam Sandričin otac” „Dobro …i? Jeste li dobili poziv za raspravu?” Odgovorio je: „Ne nisam, ali htio sam reći … htio sam reći da je Sandrina majka kurvetina pa su mi i kćeri kurve. Jadan susjed, nije on ništa kriv.”
Toga dana moj otac je za mene umro.
Pedofil je proglašen krivim i dobio je bezuvjetnu kaznu zatvora. U međuvremenu se razbolio , dobio je karcinom i umro. Ne, nego krepao!
Od tog dana na sudu pa do danas svog oca sam vidjela slučajno iz tramvaja dva – tri puta. Čula sam da imam polubrata i polusestre, ali ih nikada nisam upoznala. Ne znam ni kako se zovu ni gdje žive. Otac je uspio i jednoj mladoj Romkinji koju je upoznao na radnom mjestu i kojoj može biti djed napraviti dijete i smjestiti ga u dom.
Mene nikada nije došao pogledati, nikada nije upoznao svog unuka Dominika, mog sina. Da, ja sam za njega kurvetina kao i moja mama.
Ako doznam da je crk’o, mislim da mu neću doći na sprovod. Takve Bog drži na životu iz samo njemu poznatih razloga.
* Iz knjige “Sandročka ZLOSTAVLJANA”
Više o autorici pročitajte OVDJE
