Zašto moje dijete?

-Pedofil je spolno zlostavljao naše dijete. Spoznaja istine vrlo je strašna, nezamislivo velika bol i patnja, šok, nevjerica. Osjećaj muke od nemoći i bespomoćnosti tako je bio velik da ponekad nisam mogla disati i gušila sam se. U tome šoku razmišljala sam kako da ga ubijem, dolazile su mi misli osvete, bijes je u tome trenutku bio ekstremno nagonski, zaštitnički – početak je ispovijesti druge majke.
Odrasla je, kaže, u dobroj obitelji, s etičkim i moralnim vrednotama. Nije mogla pojmiti tako nešto.
– Svaki trenutak pitala sam se pa zar je moguće, zar je moguće, zašto se to meni događa, zašto moje dijete?… On je našem djetetu pokazivao erekciju, stavljao prst u rektum, prema djetetovim riječima jako je boljelo po guzi – navodi u svojoj ispovijesti. Shvatila je, nastavlja, zašto se njezino dijete drukčije ponaša od druge djece, zašto ponekad dira ljude na neobičan način, zašto želi poljubiti djeda u usta…
– Ali, kada se to događalo, svi smo vidjeli samo dječju igru, cerekanje, nekakvu zaigranost, ne možete ni pojmiti da su to znakovi spolnog zlostavljanja. Osim što je dijete diralo ljude na takav seksualan način, bilo je agresivno i često bezrazložno ljuto, plakalo bi u snu.
Odjednom bi naglo, u vrlo kratkom razdoblju, nastala velika promjena u ponašanju, moje dijete imalo je živčane slomove svaki dan, bacalo se po podu, vrištalo, udaralo, u snu bi se primilo rukama za spolovilo i vikalo: “Ne tata, molim te nemoj!”. Ne mogu opisati riječima koliko je to strašno bilo – navodi dalje majka.
Potom se javila službama za pomoć.
– Sve što je nakon toga uslijedilo nikome ne bih poželjela! Neetično, neprofesionalno i neljudsko ponašanje ljudi koje rade u institucijama. Ljudi koji rade u zdravstvenim ustanovama, socijalnoj skrbi i policiji bili su moja najgora noćna mora, nisam mogla niti pojmiti da ima toliko zla u ljudima, toliko nečovječnosti i neljudskosti – kaže, opisujući kako je to izgledalo:
“Moja prijava policiji bila je samo neki zapisnik, a ne kaznena prijava. Policija ni Državno odvjetništvo nikad nisu proveli istragu, bez obzira što sam poslala nekoliko izjava, molbe za pomoć, višekratno molila da se ispitaju svjedoci koje ni dandanas, nakon nekoliko godina, nitko nije pozvao da daju izjavu, a kazneni progon protiv pedofila nikada nije podignut”.
Pedofil je, nastavlja, nabavio skupog odvjetnika koji ga je pravno zaštitio lijepo ukrašenim pravničkim vokabularom i omogućio mu slobodu. “Slobodu da zlostavlja i vaše dijete”, kaže ta majka.
Kad se odazvala na prvi poziv socijalne skrbi – unutra ju je čekao spolni zlostavljač. Plakala je, a socijalna radnica joj je prijetila da ima šutjeti i sjediti. Njezinu izjavu nikad nisu uzeli. Poslali su sudu izvještaj u kojemu je pedofil opisan kao divan tata, a ona kao majka koja je poludjela.

Samo je ‘istraživao seksualnost’

I jesam poludjela! Od boli, od tuge, šoka. Ne znam kako bih opisala riječima to užasavajuće i zastrašujuće postupanje ljudi prema meni i mojem djetetu. Upadali su mi u dom dok sam spavala, konstantno me zivkali, tražili da dam dijete pedofilu, da je on dobar otac, da ima svoja prava, tajili su mi informacije – prepričava samo dio užasa koji je proživljavala.
Uslijedila su i mnogobrojna ročišta, psihijatrijska vještačenja. Još veći šok se dogodio kad je shvatila da njoj imputiraju različite dijagnoze, da je sve umislila, a neki stručni vještaci napisali su kako ona vlastito dijete inducira da se ponaša seksualno.
– Iako je utvrđeno da otac ima spolne nastranosti, toliko su daleko otišli u vještačenju da su to opravdali kao njegovo pravo na istraživanje seksualnosti! A meni kao majci imputirali su toliko nestručne dijagnoze za koje uopće nisam imala simptome. Naveli su kako mene treba smjestiti u psihijatrijsku ustanovu, odmah oduzeti dijete i dati ga pedofilu.
Spolnog zlostavljača nitko nije nikada stručno obradio, njegove nastranosti, psihijatrijske bolesti u obitelji i drugo – opisuje naša sugovornica. Umjesto da u zdravstvenoj ustanovi odgovore na njihove vapaje za pomoć, dodaje, dijete, nju i pedofila zatvorili su na promatranje i ispitivanje u istu prostoriju.
– Ne mogu opisati djetetove reakcije, grčenje, bijes, skrivanje, šutnju… nešto prestrašno. Osim što je moje dijete spolno zlostavljano otac, zlostavljali su nas u toj ustanovi. Ne postoji ni zapisnik ni snimka toga razgovora jer “oni rade tako kako ih je volja” – prepričava očajna majka. Ostala je ona stara poznata priča “moja riječ protiv njegove, protiv njihove”, a dijete je premalo da bi ispričalo što je otac činio u četiri zida kuće, iza zatvorenih vrata u užasu te paklene tame – kaže.
– Zato svakome tko ovo čita želim poručiti da dobro razmisli kako se zlostavljanje može dokazati prije nego išta poduzme. Poslala sam dopise pravobraniteljici za djecu, Državnom odvjetništvu, ministarstvima, kao apel za pomoć, da nam se smiluju i nešto poduzmu. Nitko nije odgovorio, potpuna tišina – strašna je činjenica koju otkriva majka. Kaže i kako su joj psihičke, fizičke, duševne boli i patnje priuštile institucije i takozvani “stručnjaci vještaci”, a nezamislivo veće njezinu djetetu.

Obilježeno za cijeli život

– Promijenili su naš život i shvaćanje. Svaki dan trudimo se živjeti kao da je posljednji, svaki dan trudimo se ispuniti život radošću. Sama sam potražila pomoć za dijete i sebe, u patnji su mi pomogli obitelj i prijatelji i moja vjera u Boga, molitva za duševni mir, snagu, jakost da sve to podnesem za svoje dijete. Ne želim djetetu prenijeti očaj, nego jakost.
Kao majka vjerujem da je moje dijete obilježeno za cijeli život i da se oduzeto djetinjstvo ne može vratiti, ali mržnji ne smije biti mjesta. Potrebne su molitve i sada pozivam sve ljude dobroga srca da mole za zlostavljanu djecu, da pruže svoju pomoć onima koji pate – poziva ona.