Povijest
Psihijatrijski forenzični intervju može obuhvatiti niz različitih procjena. Intervju može biti dio svjedočenja sudskog vještaka u kaznenom ili u građanskom postupku, ili može biti dijelom neovisne medicinske procjene za osiguravajuće tvrtke, poslodavca ili pružatelja pomoći osobama s posebnim potrebama. U svakom slučaju, subjekt koji traži procjenu zahtjeva stručno mišljenje psihijatra koji će razjasniti medicinske poteškoće koja se odnose na pravna pitanja.
U osnovi, forenzične procjene se razlikuju od rutinskog osiguravanja kliničke skrbi, usprkos značajnom preklapanju u njihovom načinu izvršavanja. Mišljenje koje nastaje provedbom intervjua može biti korisno, štetno ili neutralno za osobu koju se procjenjuje. Ove točke razlikuju klinički psihijatrijski intervju od forenzične procjene uslijed praktičnih i etičkih implikacija. Odnos se ne zasniva na odnosu liječnika i pacijenta, već procjenitelja i onog kojeg se procjenjuje. Kao takvo, medicinsko načelo primum non nocere nije primjenjivo.
Kontekst procjenitelja i osobe koja se procjenjuje je odmak od standardnog odnosa liječnika i pacijenta. Osoba koju se procjenjuje mora pokazati jasno razumijevanje ovih razlika, naročito kada se odnosi na privatnost i posljedice zaključka ispitivača.
Intervju može obuhvatiti uporabu nekih standardiziranih instrumenata koji su osjetljiviji na simulacije, s obzirom na veći stupanj kontrole uslijed sekundarne dobiti u forenzičnom okruženju. Stručnjaci bez formalnog obrazovanja pri uporabi i interpretaciji ovih instrumenata moraju pristupiti s oprezom.
Procjena kolateralne dokumentacije i informacija prikupljenih preko kolateralnih intervjua također mogu pomoći pri utvrđivanju dosljednosti ili nedosljednosti s izvješćima osobe koja se procjenjuje i s očekivanim tijekom bolesti. Uslijed velikih razlika u kliničkim pitanjima koja se postavljaju u forenzičnim intervjuima, pitanja koja su izvan standardnog kliničkog opusa bi se morala razjasniti s odvjetnikom. Pod pretpostavkom da je pitanje primjereno, ono se mora, ako je potrebno, navesti u pisanom izvješću.
Indikacije
Potreba za forenzičnom procjenom je općenito potaknuta potrebom za objektivnim mišljenjem vezanim uz prisutnost, ozbiljnost ili liječenje mentalne bolesti. One se mogu koristiti za potrebe kaznenog ili građanskog suda, za potrebe poslodavaca, ili osiguravajućih društava koje žele utvrditi sljedeće:
- Sposobnost za prisustvovanje na suđenju
- Nepostojanje krivnje zbog neubrojivosti
- Ublažavanje posljedica
- Osobne ozljede
- Sposobnost roditeljstva ili skrbništvo
- Starateljstvo
- Nadležnost za sklapanje ugovora
- Oporučno svojstvo
- Sposobnost izvršavanja dužnosti
- Procjena rizika
- Nesposobnost
Čak i unutar ovih raznih kategorija postoji i dodatna varijanta koja se zasniva na zahtjevu stranke. Na primjer, različite ovlasti imaju različite kriterije za definiciju “nepostojanja krivnje zbog neubrojivosti”. Slično tome, različite police osiguranja se razlikuju u svojoj konstrukciji pri određivanju kada je osoba koju se procjenjuje primila uplatu.
Uslijed ove različitosti svrha i standarda, ključno je imati što precizniji standard prije ugovaranja procjene. Pojašnjenja sa Stranom, prije usuglašavanja da djeluje kao stručna osoba, osigurava dovoljne informacije za stvaranje mišljenja.
Kontraindikacije
Primarna relativna kontraindikacija za forenzične procjene je postojeći odnos liječenja s osobom koja se procjenjuje. Kontraindikacija nije apsolutna, ali je važno da svim stranama bude jasno da odnos liječenja isključuje idealan stupanj objektivnosti. Odnos liječnika i pacijenta općenito prije podrazumijeva da je liječnik zastupnik pacijenta nego nepristrani procjenitelj. Nadalje, pacijent ulazi u odnos liječenja s očekivanjima o privatnosti i prirodi odnosa.
Na primjer, pacijent koji je duže bio uključen u psihoterapiju s pružateljem usluga može otkriti informacije koja je on/ona odlučila da neće otkriti neutralnom procjenitelju. Ovaj pacijent je to možda učinio s očekivanjima da će se informacije koristiti za pružanje učinkovite brige, a ne za pružanjem informacija za sudski postupak.
Dodatno, osiguravatelji usluga moraju uzeti u obzir svoju stručnost u odnosu na odgovarajuće pitanje. Na primjer, procjena rizika za ponavljanje seksualnog nasilja može biti izvan opusa tipičnog stručnjaka.
Tehnička razmatranja
Najbolje prakse
Uobičajeno je najbolja praksa kada odvjetnik zadrži procjenitelja, a ne direktno osoba koju se procjenjuje. Na ovaj način se izbjegavaju sličnosti u odnosu liječenja i omogućava da osoba koju se procjenjuje ima priliku savjetovati se s odvjetnikom prije nego se pristupi forenzičnoj procjeni. Ovo savjetovanje mora uključivati pojašnjenja odgovarajućeg pitanja, idealno uključujući točnu terminologiju iz statuta ili ugovora koji je vezan za forenzično pitanje.
Planiranje postupka
Prije prihvaćanja zahtjeva za forenzičnu procjenu neophodno je osigurati odgovarajuća pojašnjenja razloga za savjetovanje. Ako je moguće, potrebno je osigurati presliku pravnog standarda u pisanom obliku, s pojašnjenjima o pravnim interpretacijama uvjeta. Ova vrsta pojašnjenja također može pomoći i pri prepoznavanju pitanja koja nisu dovoljno specifična za davanje mišljenja ili pitanja koja su izvan opsega forenzične procjene.
Ishodi
Forenzične procjene često imaju učinak na pravni ishod predmetnog slučaja. Ovaj ishod može biti povoljan ili nepovoljan za osobu koju se procjenjuje, stoga se preporučuje temeljiti informirani pristanak (ili barem obavijest). Detalji oko postupka informiranog pristanka nalaze se u periproceduralni postupak.
Periproceduralni postupak
Edukacija pacijenta i pristanak
Upute za pacijente
Prije intervjua osoba koju se procjenjuje će u idealnim uvjetima imati priliku razgovarati o procjeni sa svojim pravnim zastupnikom. Za razliku od standardnog medicinskog postupka, implikacije za forenzični intervju su direktnije povezane s potencijalnim posljedicama pravnih postupaka. Kao takav, osoba koju se procjenjuje bi morala razgovarati o ovim posljedicama sa svojim odvjetnikom prije samog početka postupka procjene.
Elementi informiranog pristanka
Na samom početku intervjua potrebno je ishoditi usmeni pristanak za intervju i razmotriti ishodovanje pismenog pristanka. Pri ishodovanju pristanka potrebno je uzeti u obzir sljedeća pitanja:
- Usmeni intervju
- Psihološko testiranje tamo gdje je potrebno
- Pregled zapisa
- Intervju s kolateralnim izvorima (npr. obitelj, zaposlenik, liječnici)
- Obvezno izvještavanje o zlostavljanju djece ili starijih osoba
- Izvještavanje o Tarasoff dužnostima i upozoravanje potencijalnih žrtvi
- Izvještavanje o pitanjima koji ugrožavaju institucionalnu sigurnost (npr. planiranje zatvorskih nereda)
Ovi elementi su slični drugim medicinskim intervjuima. Nekoliko dodatnih područja dovoljno se razlikuju kako bi se potakle dodatne rasprave. Najprije, osoba koju se procjenjuje mora razumjeti da, iako je procjenitelj liječnik, nema odnosa liječnika i pacijenta i da procjenitelj ne djeluje kao liječnik osobe koju se procjenjuje.
Drugo pitanje se odnosi na popis primatelja izvješća o intervjuu. Ako je intervju zatražila obrana, izvješće koje je beskorisno možda neće biti dostupno pravnom savjetniku druge strane. U drugačijim okolnostima izvješće možda neće biti dostupno objema stranama i sucu, a dijelovi zaključaka se mogu razmatrati na otvorenoj raspravi gdje će članovi javnosti ili medija moći biti prisutni. Konačno, potrebno je preispitati mogući utjecaj intervjua na slučaj. Ove posljedice se protežu od objavljivanja.
U nekim okolnostima, kao što su procjene koje zatraži sud, osoba koju se procjenjuje ima mogućnost odbiti sudjelovanje. Kada sudionik ne može odbiti, informirani pristanak nije moguć. U ovakvim okolnostima i dalje je važno preispitati gore navedene informacije u obliku obavijesti, a ne pristanka. Neke osobe koje se procjenjuje u kaznenim slučajevima imaju ustavom zaštićeno pravo za razmatranjem procjene s odvjetnikom.
Standardizirani instrumenti
Uporaba standardiziranih intervjua i testiranja je postala vrlo uobičajena forenzična procjena. Standardizirani intervjui su uglavnom specifični za vrstu procjene, kao što je sposobnost prisustvovanja suđenju. Slično tome, testiranje je uglavnom specifično za određene konstrukcije, kao što je memorija ili simulacija. Cjelokupna diskusija o ovim intervjuima izlazi izvan okvira ovog članka, no neka osnovna načela o njihovoj uporabi se mogu uzeti u obzir.
Pri određivanju potrebe za korištenjem standardiziranog instrumenta, moraju se pažljivo uzeti u obzir njegova snaga i slabosti. Na primjer, ako je test uglavnom dio standardne kliničke ambulantne procjene potrebno je odrediti postoji li istraživanje kako instrument upravlja simulacijama. Mnoge tipične kliničke ambulantne procjene podrazumijevaju suradnju i sudjelovanje u ime osobe koju se procjenjuje. Oni možda nisu prikladni u forenzičnom kontekstu u kojem su vrlo česta pojava lažni simptomi za sekundarnu dobit.
Postoje brojni instrumenti koji su posebno izrađeni za uporabu u forenzičnom kontekstu.
Ovi instrumenti su tipično puno robusniji pri odjeljivanju simulacije od istinskog izvješća o simptomima. Potencijalni nedostatak instrumenata koji su specifični za forenzičnu procjenu je taj da u mnogim populacijama nisu ocijenjeni kao klinički instrument zbog njegovog uskog fokusa. Na primjer, neki instrumenti su procijenjeni samo za odrasle, tako da se njihov rezultat treba pažljivo interpretirati izvan tog konteksta.
Tehnika
Pristup
Za forenzičnu psihijatrijsku procjenu sigurnosna pitanja nisu unikatna, a forenzične procjene možda ne obuhvaćaju veći rizik od tipične psihijatrijske prakse. [13] Procjene koje se odnose na kaznene prijave imaju veću vjerojatnost da će se dogoditi u okruženju nad kojim procjenitelj ima malu kontrolu, kao što je to u zatvoru.
Ne prihvaćajte izvršavanje procjene u izoliranom okruženju ili tamo gdje je sigurnost ugrožena u slučaju da vam je potrebna pomoć.
Intervju
Primarni elementi forenzičnog psihijatrijskog intervjua su također dio kliničkog psihijatrijskog intervjua. Ipak, neka područja forenzičnog intervjua zahtijevaju više vremena i pažnje nego što je to potrebno kod uobičajenog kliničkog pregleda. Društvena povijest bi morala uključiti i dodatni fokus na pravnu povijest osobe koja se procjenjuje.
Informacije kao što je dob pri prvom uhićenju, vremenski raspored prijava i kazni, te izvješća o događajima povezanim s prijavama su vjerojatno važne u kontekstu kaznenih prijava ili navoda o nasilju.
Izvješća o sudjelovanju u aktivnostima bandi i povijest vlasništva nad oružjem i njegove uporabe također može biti važno. U građansko-pravnom kontektstu povijest prethodnih tužbi, slučajeva osobnih ozljeda, naknada radniku ili aktivnosti protiv zaposlenika također mogu biti važne.
Pitanje koje potiče forenzičnu procjenu također će informirati neke teme intervjua. Na primjer, ako je razlog za pregled odrediti sposobnost osobe koja se procjenjuje da prisustvuje na suđenju, neophodna su dodatna posebna pitanja koje se odnose na sudnicu i sudski postupak. Ovaj dio intervjua je vrlo specifičan za razlog procjene i dio potrebe za razjašnjavanjem posebnih kriterija kojim se bavi forenzično izvješće.
Sva područja forenzičnog intervjua mogu imati koristi od pružanja osobi koja se procjenjuje punog i neprekidnog izvješća prije nego zatraži dodatne detalje ili pojašnjenja. Ova tehnika omogućava minimalno uvođenje pristranosti, jer pitanja mogu privući pažnju na one detalje koje forenzični ispitivač smatra najvažnijim.
Kolateralni dokumenti
Pregled kolateralnih dokumenata je uobičajeni dio kliničke i forenzične psihijatrijske procjene. U forenzičnom kontekstu kolateralni dokumenti mogu pružiti važne povijesne podatke i poslužiti kao moguća potvrda psihijatrijskih pitanja koja su zabilježena negdje drugdje. Ova vrsta zapisa može pomoći pri razlikovanju relativno statičnih osobnih faktora osobnosti, kao što su impulzivnost ili agresija, od primarne dijagnostike osi I.
Medicinska povijest osobe koja se procjenjuje pomaže u provjeri ili utvrđivanju povijesti kronične mentalne bolesti. Zapis može imati dokumentirane uobičajene manifestacije povremenih bolesti, kao što su tipične manifestacije maničnih, psihotičnih ili depresivnih simptoma pacijenta. Ova dokumentacija može poslužiti kao potpora ili pobijanje promjena u ponašanju koje se mogu pripisati mentalnoj bolesti. Nedavni zdravstveni pregled i odgovarajuća laboratorijska testiranja također pomažu u procjeni potencijalnih doprinosa osi III pri promjeni ponašanja.
Za mnoga pitanja, naročito ona koja uključuju kazneni sudski postupak pravni zapisi omogućavaju informacije koje se odnose na odgovarajuće pitanje. Iako sva kriminalna ponašanja ne rezultiraju uhićenjem ili presudom, zapis može biti važan pri utvrđivanju obrazaca ponašanja.
Druga pitanja koja su često u fokusu ovim intervjuom se odnose na ponašanje osobe koja se procjenjuje u vrijeme interakcije s provedbom prava, te prethodnim izlaganjem osobe koja se procjenjuje u sudskom sustavu. Ponašanje u vrijeme uhićenja može biti važno za pravna pitanja zdravog razuma, naročito ako je uhićenje puno bliže vremenu navodnog prijestupa nego forenzičnom intervjuu. Prethodno izlaganje sudskom sustavu može biti važno po pitanju pravne sposobnosti.
Ovisno o pitanju, drugi dokumenti kao što su školski, financijski, telefonski zapisi ili zapisi o zapošljavanju također mogu biti bitni. Ako odvjetnik nije ponudio odgovarajuće informacije za formiranje mišljenja dodatno ih zatražite prema potrebi. Ako se takve informacije ne mogu osigurati prije isteka datuma izvješća razmotrite bilježenje pitanja koja su zatražena ali su nedostupna u forenzičnom izvješću.
Kolateralni intervju
Kolateralni intervjui nude dodatnu perspektivu o povijesti koju daje osoba koju se procjenjuje i drugi zapisi. Kao i kod bilo koje druge vrste kolateralnih informacija, uzmite u obzir potencijalnu pristranost izvora. Članovi obitelji imaju veliku pristranost prema ili nasuprot osobe koja se procjenjuje, ovisno o njihovim odnosima s osobom koju se procjenjuje ili stavovima prema mentalnoj bolesti.
Forenzična izvješća
Ako je potrebno, mišljenje stručnjaka može biti u obliku pisanog izvješća. To može biti umjesto ili dodatak iskazu ili sudskom svjedočenju.
Pisano izvješće često počinje s informacijama o odgovarajućim pitanjima i popisu izvora informacija koji su se koristili prilikom sastavljanja izvješća. Odgovarajući izvadci iz nekih od ovih izvora informacija također mogu biti korisni. Ako i drugi traženi izvori informacija ne mogu biti isporučeni prije datuma isteka izvješća zabilježite ta pitanja kao “zatraženo ali nedostupno za uvid”. Izvješće također mora obuhvatiti forenzični intervju, provedene kolateralne intervjue i rezultate standardiziranih intervjua ili testiranja.
Stručno mišljenje mora biti izdvojeno i na taj način identificirano. Ovo mišljenje mora uključivati izvršene dijagnoze, kao i dijagnoze koje su uzete u obzir ali nisu pronađene (tj. simuliranje). Popratne informacije korištene u svrhu dijagnoze imaju koristi od jasnog pripisivanja izvora. To može obuhvatiti direktno citiranje iz prethodno navedenog izvora.
Reference
- Cynkier PN. Defendant’s or convict’s competency to stand trial – forensic psychiatric evaluation. Arch Med Sadowej Kryminol. 2017. 67 (3):214-225. [Medline].
- Marin-Avellan LE, McGauley GA, Campbell CD, Fonagy P. The validity and clinical utility of structured diagnoses of antisocial personality disorder with forensic patients. J Pers Disord. 2014 Aug. 28(4):500-17. [Medline].
- Dursun OB, Serim Demirgören B, Gökcen C, Baykara B, Gulec M, Cevher N, et al. Forensic child and adolescent psychiatry: from field experiences to education standards. J Forensic Leg Med. 2014 Jan. 21:17-21. [Medline].
- Appelbaum PS. A theory of ethics for forensic psychiatry. J Am Acad Psychiatry Law. 1997. 25(3):233-47. [Medline].
- O’Donnell PC, Gross B. Developmental incompetence to stand trial in juvenile courts. J Forensic Sci. 2012 Jul. 57(4):989-96. [Medline].
- Roof JG. Testamentary capacity and guardianship assessments. Psychiatr Clin North Am. 2012 Dec. 35(4):915-27. [Medline].
- Kapoor R, Zonana H. Forensic evaluations and mandated reporting of child abuse. J Am Acad Psychiatry Law. 2010. 38(1):49-56. [Medline].
- Gutheil TG, Brodsky A. Commentary: Tarasoff duties arising from a forensic independent medical examination. J Am Acad Psychiatry Law. 2010. 38(1):57-60. [Medline].
- Pinta ER. Decisions to breach confidentiality when prisoners report violations of institutional rules. J Am Acad Psychiatry Law. 2009. 37(2):150-4. [Medline].
- Slobogin C. Estelle v. Smith: The constitutional contours of the forensic evaluation. Emory LJ. 1982.
- Spaans M, Rinne T, de Beurs E, Spinhoven P. The DAPP-SF as a Screener for Personality Disorder in a Forensic Setting. J Pers Assess. 2015. 97(2):172-81. [Medline].
- Rogers R, Vitacco MJ, Kurus SJ. Assessment of malingering with repeat forensic evaluations: patient variability and possible misclassification on the SIRS and other feigning measures. J Am Acad Psychiatry Law. 2010. 38(1):109-14. [Medline].
- Leavitt N, Presskreischer H, Maykuth PL, Grisso T. Aggression toward forensic evaluators: a statewide survey. J Am Acad Psychiatry Law. 2006. 34(2):231-9. [Medline].
- Duron JF, Cheung M. Impact of Repeated Questioning on Interviewers: Learning From a Forensic Interview Training Project. J Child Sex Abus. 2016 May-Jun. 25 (4):347-62. [Medline].
- Wolfman M, Brown D, Jose P. Talking past each other: Interviewer and child verbal exchanges in forensic interviews. Law Hum Behav. 2016 Apr. 40 (2):107-17. [Medline].