Djetinjstvo bi trebalo biti ispunjeno lijepim i neopterećujućim stvarima. Zašto onda djeci spominjati nešto tako grozno poput seksualnog zlostavljanja? Zašto spominjati nešto što se možda nikada neće dogoditi? Zar je stvarno nužno praviti od toga tako veliku stvar?
Budite sigurni da je, evo samo nekih primjera:
Bez ikakvog znanja, mala djeca možda neće prepoznati da su žrtve seksualnog zlostavljanja.
Djeca često prešućuju zlostavljanje jer misle da će razotkrivanje donijeti veće posljedice nego ponovno zlostavljanje.
Djeca bi mogla pomisliti da su neki njihovi postupci uzrokovali zlostavljanje i da nešto nije u redu s njima ili da su ona kriva.
Prema podacima Američke pedijatrijske akademije, prosječno su jedna od pet žena i jedan od deset muškaraca bili žrtve seksualnog zlostavljanja. Prema podacima UNICEF-a, svaka treća djevojčica i svaki treći dječak prežive određeni vid seksualnog nasilja do svoje osamnaeste godine.
Seksualno zlostavljanje najčešće počinje između 4. i 8. godine. Zlostavljači najčešće ne koriste silu, nego nagovaranje, prijetnje i potkupljivanje. Osamdeset posto seksualnih zlostavljača su osobe koje djeca poznaju.
Dakle, ako mislite da je vaše dijete sigurno, razmislite ponovno!
Zapravo, vi morate djetetu govoriti o tome i pobrinuti se da bude informirano ““ bez obzira je li jako malo ili tinejdžer.
Što je seksualno zlostavljanje?
Prema UNICEF-u, seksualno zlostavljanje djece predstavlja bilo koji vid eksploatacije djeteta mlađeg od 16 godina u cilju seksualnog zadovoljavanja i uživanja odrasle osobe.
Kada je dijete seksualno zlostavljano, može biti napastvovano (ili tjelesno ozlijeđeno) ili izrabljivano, u što je uključeno i verbalno ili emocionalno zlostavljanje. Zlostavljač, obično starija osoba ili starije dijete, prevarit će ga, podmititi, prijetiti mu ili ga prisiliti na seksualne aktivnosti.
Upozorite dijete na seksualno zlostavljanje djece
Takvi oblici seksualnog zlostavljanja uključuju:
– seksualno dodirivanje i milovanje djeteta
– tjeranje djeteta na diranje zlostavljačevih genitalija ili izvođenje oralnog seksa
– prisilni ili neprisilni vaginalni ili analni seksualni odnos s djetetom
– tjeranje djeteta na poziranje, skidanje i pokazivanje intimnih dijelova tijela ili izvođenje seksualnih radnji (čak i opsceni telefonski razgovori)
– špijuniranje djeteta dok je u kupaonici ili spavaćoj sobi (voajerizam)
– izlaganje djeteta pornografskim videosnimkama, knjigama, časopisima i drugim erotskim i pornografskim materijalima
Tjelesna prisila rijetko je potrebna zato što je većina djece vrlo povjerljiva i obično zna zlostavljača. Djeca često misle da pristankom udovoljavaju starijima, što je činjenica koju zlostavljač često prevrće u svoju korist.
Upozorite dijete na seksualno zlostavljanje djece
Učinci seksualnog zlostavljanja nad djecom
Tjelesni dokazi seksualnog zlostavljanja često ne postoje ili ih je teško prepoznati. Zbog toga bi odrasli trebali biti svjesni neobičnih promjena u djetetovu ponašanju. Uobičajeno pričljivo dijete moglo bi postati šutljivo i povučeno. Š utljivo dijete moglo bi iznenada postati pretjerano aktivno, promiskuitetno ili bi moglo pokazivati pretjerani interes za seksualno ponašanje. Dijete koje nije imalo problema s prilagodbom na druge odjednom bi se moglo početi bojati zatvorenih prostora, određenih osoba ili mraka. Dijete koje je zlostavljano i samo bi moglo početi zlostavljati drugu djecu.
Upozorite dijete na seksualno zlostavljanje djece
Seksualno zlostavljana djeca mogla bi:
– oponašati seksualno ponašanje odraslih ili pokazivati pretjerani interes za seksualnim radnjama ili genitalijama drugih
– inzistirati na seksualnim igrama s drugom djecom, igračkama, kućnim ljubimcima ili pretjerano mastrubirati
– pokazivati seksualno znanje neočekivano za njihovu dob ili stupanj zrelosti
– imati neobjašnjivu bol, otekline, modrice ili krvarenja oko genitalija ili usta
– imati infekcije urinarnog trakta ili seksualno prenosive bolesti
Seksualno zlostavljanje terminirano je kao “tihi problem” zato što se djeca često boje pričati o tome. Zlostavljač im je zaprijetio da ne pričaju o tome, ubijedio ih da je to “njihova tajna”, ili su premala, ili presramežljiva da bi riječima mogla opisati ono što se dogodilo.
Mogu imati podvojene osjećaje kada je u pitanju zlostavljanje i osjećati krivnju zbog toga. Zlostavljanje može utjecati na njihov osjećaj za povjerenje, prvenstveno zato jer to obično znači da moraju otkriti nekoga koga vole. Ako svoju tajnu ne mogu reći onima u koje imaju povjerenja, mogli bi početi misliti da ne mogu vjerovati nikome i početi potiskivati osjećaje. Kada se zatvore u sebe, mogli bi se početi osjećati bespomoćno, što može imati dugoročne posljedice na njihove buduće veze, emocionalno zdravlje, i onemogućiti ih u ostvarivanju edukativnih i karijernih ciljeva.
Problem je i u tome što se nekoj djeci u početku, posebno ako je zlostavljač iz kruga “ljudi od povjerenja”, može svidjeti dodatna pažnja koja im je poklonjena i osjećaj posebnosti.
Neka bi djeca mogla osjećati krivnju zato što se u početku nisu odupirala. Kada bi htjela prestati s tim, osjećaju se nemoćnima jer u samom početku nisu rekla ne. Dijete se isto tako može bojati da će zlostavljaču stvoriti probleme ili naštetiti vezi koju s njim ima ako nekome otkrije “tajnu” ili to odbije raditi i dalje.
Kako pričati s djetetom?
Koliko god zastrašujuće zvučalo, djecu nikada ne možete u potpunosti zaštititi od seksualnog zlostavljanja. Ipak, možete ih podučiti što je seksualno zlostavljanje, kako bi bili svjesni, i kako se zaštititi od toga.
Smireno i brižno djeci trebate dati informacije prilagođene uzrastu. Prije nego što počnete, objasnite djetetu da je voljeno, cijenjeno i da zaslužuje biti sigurno. Uz to, nikada ne govorite djetetu da “uvijek treba slušati odrasle”.
Isto tako, nikada ne tjerajte djecu da ljube rođake i znance ako to ne žele. Tako ih podsvjesno navikavate na neželjene kontakte, pa to može uzrokovati pasivno podnošenje zlostavljanja.
Kada ste sigurni da je dijete shvatilo te poruke, slijedite smjernice koje vaše dijete može razumjeti s obzirom na dob i zrelost.
Upozorite dijete na seksualno zlostavljanje djece
Kada razgovarate s predškolskim djetetom:
Naučite ga točna imena intimnih dijelova tijela.
Objasnite mu da njegovo tijelo pripada samo njemu i da nitko nema pravo dirati njegove intimne dijelove niti ga ozlijediti na bilo koji način.
Recite da se to odnosi na sve ljude koje poznaje, ne samo strance.
Pobrinite se da je dijete shvatilo da može reći ne u svakoj situaciji u kojoj mu je neugodno, čak i ako su zahtjeve uputili rođaci ili prijatelji.
Recite djetetu da vam kaže ako neka odrasla osoba od njega traži da čuva neku tajnu. Dijete mora znati da se neke tajne moraju odati, osobito one koje su mu neugodne ili koje bi ga mogle dovesti u opasnost.
Naučite dijete da se brani, viče, vrišti i bježi ako je netko nasrtljiv prema njemu. Djeca to zarana moraju usvojiti, baš kao što znaju da moraju pažljivo prelaziti cestu ili da ne smiju dirati struju.
*Preuzeto sa: Centar za nestalu i zlostavljanu djecu Osijek