O NAMA

O nama – Riječ Udruge RUKA

Udruga za pružanje podrške žrtvama pedofilije i njihovim obiteljima Ruka iz Rijeke djeluje na području Republike Hrvatske od kraja 2017. godine.

Predsjednica udruge: Erika Valić
Zamjenica predsjednice: Dubravka Nemarnik
Tajnica: Sanja Dulić

Djelovanje udruge započelo je slučajem iz Rijeke koji je zaprepastio najprije naš grad, a onda i cijelu Hrvatsku. Optuženi pedofil pušten je na uvjetni otpust godinu i dva mjeseca ranije od isteka kazne zatvora natrag u isto okruženje u kojemu je i počinio kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 12 godina. Naime, pedofil živi neposredno (ulaz do) do maloljetne žrtve te nekoliko metara od OŠ Kozala.
Na tužan i iskren vapaj majke žrtve koji je osvanuo na društvenim mrežama u proljeće te 2017. godine, izreagirali smo svi mi roditelji djece koja pohađaju tu istu Osnovnu školu, a pridružili su nam se i ostali građani našega grada. Inicijativa roditelja koja se tog trenutka „rodila“ pokrenula je peticiju za premještaj zločinca iz našega susjedstva. U tome nam se pridružio i sam gradonačelnik, no zakon je opet bio jači od svih nas i zaštitio pedofila nauštrp svega što se dogodilo.
Zgroženi istinom i nepravdom, nas šest majki, osnovalo je udrugu (27.11.2017.), skraćenog naziva Ruka, s namjerom da osvijestimo i „prodrmamo“ Hrvatsku javnost o nepravdi i istini o seksualnim zločinima koji haraju našom zemljom svakodnevno, uništavajući pritom ono što bi nam svima trebalo biti najsvetije, a to su naša djeca. Tabui i istina o pedofiliji skrivaju se „pod tepih“ stoljećima, okreću se glave, zatvaraju se vrata. Mi smo odlučile reći „dosta“.
Stupile smo u kontakt sa Slobodanom Jovanovićem, ocem djevojčice Marije iz Srbije, koja je ubijena od ruke pedofila kada je imala samo 8 godina. Gosp. Jovanović je napisao vlastiti Antipedofilski zakon koji je tada predložio u Srbiji i koji je 2013. godine i usvojen, kao jedinstveni takav zakon na ovim područjima, nazvan „Marijin zakon“. On nam je pomogao i bio „mentor“ u pisanju našega vlastitoga Antipedofilskog zakona (koji je usklađen sa Hrvatskim Kaznenim zakonom) te smo taj „naš“ zakon predstavile u Hrvatskom saboru već te iste 2017. godine svim klubovima. Svi klubovi dobili su primjer toga zakona i imale smo ga priliku predstaviti i osobno.
28.11.2017. godine HDZ (tadašnja saborska zastupnica Irena Petrijevčanin Vukasnović) izlazi javno sa „radikalnim“ antipedofilskim mjerama koje su sve redom navedene u našem prijedlogu, no s namjerom konkretne izmjene glave XVII, što se na kraju i ispostavilo kao „kozmetička“ izmjena i nadopuna.
Naša udruga odlazi i kod ministra pravosuđa gosp. Bošnjakovića 14.2.2018. i na tom sastanku zaključuju i jedna i druga strana, kako bi bilo potrebno izvršiti edukaciju sudske akademije kada su u pitanju kaznena djela ovakve vrste i senzibilizirati suce da donose strožije i konkretnije presude, koje im, na kraju krajeva i sam zakon omogućuje.
No, udruga je mišljenja, kako je za ovakvu vrstu kaznenih djela pogrešno nuditi kazne „od-do“, što je temelj našeg Kaznenog zakona kao takvog, te da bi kazne za ovakva kaznena djela morale biti radikalnije jer krše ustavna i sva ostala prava djece, a sukladno Konvenciji Vijeća EU o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (Lanzarote Convention), te Europskoj konvenciji o pravima djeteta, čiji je potpisnik i Republika Hrvatska.
13.4.2018. godine naša udruga bila je u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike kod tadašnje ministrice gosp. Murganić, koja je prepoznala potrebu za suradnjom i na prijedlog naše udruge sazvala 22. Sjednicu Odbora za obitelj mlade i sport na kojoj se raspravljalo i razmatralo upravo o onome što mi tražimo, a to je donošenje zasebnog cijelokupnog zakona za prevenciju i borbu protiv pedofilije koji Hrvatskoj itekako treba. Sjednica se održala 15.6.2018. u Hrvatskom saboru.
No, nažalost, osim ukidanja zastare na ova kaznena djela i smiješnog kažnjavanja u smislu rada za „opće dobro“, Hrvatsko pravosuđe, na temu pedofilije, nije daleko došlo.
Kazneni zakon omogućuje određivanje blaže kazne, uzimanje olakotnih okolnosti, određivanje najniže zatvorske kazne te izlazak iz zatvora nakon odsluženih tri/četvrtine kazne radi dobrog vladanja, itd.
Pojašnjenje: ovakvi zločinci su osobe s izraženim seksualnim poremećajem koji se, ako se ne tretira i ne drži pod nadzorom, pretvara u zločin. Hrvatska nema institucije u kojima se ovakve osobe mogu tretirati ili rehabilitirati. Takve osobe čine zločin nad djetetom s namjerom i planom. Takve osobe su najčešće unutar obitelji, institucija u kojima se kreću djeca, ali mogu biti i u susjedstvu. Oni su u stanju vrebati i čekati pravi trenutak koliko god je potrebno kako bi zadovoljili svoju pohotu. Takve osobe ne smiju prolaziti sa kaznom umanjenom radi “olakotnih okolnosti”, kao što je dugogodišnja praksa u našoj državi. Takve osobe ne smiju se vraćati na isto mjesto prebivališta ako se ono nalazi u blizini žrtve, institucija gdje borave djeca ili u obitelj u kojoj je počinjeno zlodjelo, a što je također dugogodišnja praksa u našoj državi. Takve osobe ne mogu biti u sustavu probacije jer one nisu “naučile” kako je zločin koji su počinile doista zločin niti su se rehabilitirale kako bi razumijele da su učinile nešto loše, stoga dobivamo određen postotak recidivista.
U Hrvatskoj ne postoji razvijeni sustav rehabilitiranja pedofila u zatvorima. Prema našim saznanjima njima se pristupa jednako kao i svim ostalim zatvorenicima, bez obzira na težinu zločina. Imamo slučaj gore navedenog riječkog pedofila N.I. koji je 2012. g. osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od 6 g. i 2 mj.,radi seksualnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 12 g., dječje pornografije (u njegovoj arhivi pronađeno je 10.000 CD-a dječje pornografije) te zbog bludnih radnji nad troje malodobne djece, koji je pušten 1 g. i 2 mj. ranije na uvjetni otpust radi “dobrog vladanja”. Ista ta osoba, javno, je u emisiji RTL POTRAGA izjavila kako “nije počinila ništa loše”. Da li je to rehabilitirana osoba? Ujedno, važno je naglasiti, kako isti nije dobio NITI JEDNU SIGURNOSNU MJERU pri izlasku iz zatvora. I dalje ima pristup internetu te živi “vrata do” maloljetne žrtve i institucija u kojima borave djeca. I nikome ništa.
U Ministarstvu pravosuđa su nas uvjeravali kako postoji obaveza provjere kandidata prilikom zapošljavanja u institucije u kojima borave djeca, no praksa je pokazala kako vrlo rijetki poslodavci to doista i čine. Registar pedofila nije trajan, stoga svaki pedofil nakon pet godina se briše iz Registra i time je čist pred zakonom i ponovno se može zaposliti u institucije u kojima borave djeca. Ne postoji sustav praćenja pedofila prilikom pristupanja istih društvenim mrežama, internetu i ostalim medijima putem kojih mogu vrbovati djecu.
Zašto se Ministarstvo unutarnjih poslova oglušuje na velik broj pristiglih prijava od nekih nevladinih organizacija o cyber pedofilima koji vrbuju djecu putem interneta i društvenih mreža?
Osim navedenoga, u Hrvatskoj, osim Dječje poliklinike Zagreb, ne postoji Centar u kojem se, kao što je praksa u većini država članica EU, ili tzv. “Dječja kuća” gdje se žrtvama pedofilije, ali i njihovim obiteljima pruža sva potrebna pomoć na jednom mjestu. Ne žive sve žrtve u Zagrebu, niti imaju financijske mogućnosti putovati ili boraviti u Zagrebu onoliko koliko bi bilo potrebno pa se događa da određeni dio žrtava nikada ne dobije adekvatnu pomoć.
Udruga je dala prijedlog Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku o međužupanijskom udruživanju (npr. PGŽ, Istarska i Ličko-senjska županija) kako bi se osnovao barem jedan takav centar ili “Dječja kuća”, no do danas nismo dobili nikakav konkretan odgovor na tu temu. U međuvremenu Slovenska vlada i Ministarstvo pravosuđa prepoznali su problem pedofilije u svojoj zemlji i pokrenuli projekt otvoranja “Dječje kuće”(u sklopu EU-COE Joint Project).
Naša udruga je održala nekoliko tribina u Hrvatskoj putem kojih je, uz pomoć određenih stručnjaka iz različith polja, a vezanih uz ovu problematiku, osviješćivala javnost o problemima pedofilije. Na tribini koja se održala u Rijeci 23.11.2018. godine predstavili smo program koji se temelji na prevenciji seksualnog zlostavljanja djece putem edukacije i to kroz predškolski i školski odgoj.
Naše zalaganje prepoznalo je i Vijeće Europe, čiji smo partneri od početka 2019. godine, a s kojima u suradnji pripremamo naš edukativni materijal koji predstavljamo na radionicama i različitim eventima na kojima sudjeluje i naša udruga. Naš rad objavljen je i na službenim stranicama Vijeća EU. Daljni cilj udruge je uvođenje edukacije o prevenciji seksualnog zlostavljanja djece u institucije predškolske dobi najprije na lokalnom nivou. Naše zalaganje popraćeno je i medijski, a proglašene smo i ženama godine (za 2017.) u poznatom časopisu COSMOPOLITAN.
Udruga se proširila i otvorena je podružnica udruge u Zagrebu. Od velike je važnosti djelovanje svih građana u ostvarenju ciljeva, u Hrvatskoj pa tako i suradnja sa stranim udrugama i organizacijama. Ostvarena je uspješna suradnja s Mama Bear Effect organizacijom, čije smo edukativne materijale preveli i objavili.
Stojimo svima na raspolaganju za zajedničku suradnju i djelovanje u cilju zaštite djece od pedofilije. Činimo zajedno dobro, za sigurnije djetinjstvo i bolju budućnost djece u Hrvatskoj!
Najučinkovitija prevencija spolnog zlostavljanja djece je
– EDUKACIJA DJECE –
Udruga vas pozdravlja s porukom “#Edukacija kao prevencija”

Osnivači udruge su Antonija Šalajić, Dubravka Nemarnik, Marija Pavić Daka, Nina Simčić, Marina Pervanja i Erika Valić iz Rijeke. Hvala im od srca, na hrabrosti i djelovanju!